Poštovani,
U jeku COVID-19 krize koja je obilježila gotovo cijelu 2020. godinu obilježavamo ovogodišnji Međunarodni dan osoba s invaliditetom na temu „Ponovno izgradimo bolje – inkluziju, pristupačnost i održiv svijet za osobe s invaliditetom nakon COVID-19“. Tema koju je pokrenuo UN stavlja sveobuhvatni naglasak na to kako društvo može i mora težiti inkluzivnosti, uklanjanjem zapreka i predrasuda s kojima se susreću osobe s invaliditetom.
Jasno je kako je kriza uzrokovana virusom COVID-19 poprimila globalne razmjere, utjecala na društvo u cjelini, ali i to da je na žalost produbila već postojeće nejednakosti i otkrila neprihvatljive razmjere isključenosti osoba s invaliditetom.
Trinaest godina nakon ratifikacije Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom, njezine odredbe jošuvijek se u RHne provode u mjeri koju Pokret osoba s invaliditetom zastupa, a ponekad se čak i krše.
Među prioritetima koje želimo istaknuti povodom obilježavanja Međunarodnog dana osoba s invaliditetom su svakako donošenje Zakona o inkluzivnom dodatku koji se odnosi na kompenzacijski novac za uvećane troškove života djece s teškoćama u razvoju/osoba s invaliditetom uzrokovane neprilagođenošću zajednice, s naglaskom da isti ne smije ovisiti o dohodovnom i imovinskom cenzusu.
Pandemijakoronavirusa utjecala je na pružanje socijalnih usluga i sustav podrške osobama s invaliditetom što je zahtijevalo brzu prilagodbu u pružanju gotovo svih socijalnih usluga. Time je još više naglašena potreba sustavnog financiranja usluga kojeg SOIH zagovara dugi niz godina, a osobito donošenja Zakona o osobnim pomagačima čija izrada Nacrta je započeta, a potom stavljena na čekanje. Zakon će učiniti veliki iskorak jer će definirati način pružanja usluge, uzimajući u obzir objektivnu, stvarnu potrebu osoba s invaliditetom i njegovo donošenje je od prioritetnog značaja.
Važan segment koji doprinosi kvaliteti života djece s teškoćama u razvoju čini usluga rane intervencije. Unatoč brojnim inicijativama i pružateljima usluge u zdravstvenom, obrazovnom, socijalnom, nevladinom i privatnom sektoru, u RH još uvijek nije uspostavljen sustav probira, dijagnoze i rane intervencije, što najbolje ilustriraju najnovija istraživanja UNICEF-a. Do sada su pokrenuti određeni postupci, ali oni nisu polučili očekivane rezultate, stoga ovo područje predstavlja značajan izazov jer ulagati u rani razvoj djece znači ulagati u budućnost zajednice.
Reprezentativne udruge osoba s invaliditetom preuzele su ulogu pružatelja usluga zahvaljujući tako profiliranim natječajima na nacionalnoj razini i kroz projekte financirane iz EU-a, međutim i dalje nedostaju potrebni resursi i kvaliteta provedbe potrebnih usluga. Financiranje usluga putem projekata i programa nosi neizvjesnost o financijskoj podršci i opstanku pružanja usluga, a što posljedično utječe i na daljnji razvoj zaštite osoba s invaliditetom, osobito kad se ima na umu da pojedinci kao osobe s invaliditetom ne mogu sami ostvarivati svoja prava zbog građevinskih, orijentacijskih i komunikacijskih barijerai udruge im vrlo često predstavljaju jedino mjesto socijalnog uključivanja. Uzimajući u obzir da Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom jasno utvrđuje obvezu država potpisnica da se u razvoju i primjeni zakona i politika u provedbi KPOSI i u drugim procesima donošenja odluka koje se odnose na osobe s invaliditetom, aktivno uključe i savjetuju osobe s invaliditetom, kao i djeca s teškoćama u razvoju, putem reprezentativnih udruga, za poticanje primjene i praćenje provođenja KPOSI nužno je sustavno financirati osnovnu djelatnost reprezentativnih saveza i udruga.
Rješavanje istaknutih izazova, naravno uz sve ono što RH čini u brojnim drugim područjima, preduvjet je za inkluziju i ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u zajednici.To se odnosi na sve aspekte života: pravo na školovanje, život u zajednici, pristup zdravstvenoj zaštiti, zasnivanje obitelji, sudjelovanje u političkom životu, mogućnost bavljenja sportom, putovanjai dostojanstven rad.
Pandemija je stvorila jedinstvenu priliku da se prouče i definiraju brzi odgovori na ta temeljna pitanja i postigneodlučujući napredak. Kako se svijet oporavlja od pandemije, nužno je osigurati da interesi i prava osoba s invaliditetom budu sastavnica inkluzivnog, pristupačnog i održivog svijeta nakon COVID-19. Kako bi se tome približili, od presudne važnosti je uključivanje osoba s invaliditetom u osmišljavanje i donošenje rješenja koja su uistinu usmjerena na sve, u skladu s načelom „Ništa o nama bez nas“.
S iskrenim poštovanjem,
Vaš Zorislav Bobuš
